ZEMLJO MOJA MATI

I crveni se u crnu jamu meče,
I u crnom crvena krv teče.

Kad um se na ljubavi othrani,
Razić' će se crveni i crni,
I ostat ću tu,
Nit prvi, nit zadnji,
Da vidam ti rane,
Da te dignem iz patnji.

Smijem li te tada,
Bez bója i boja,
Ovako mokru i pustu,
Voljet mati moja.

Na vrleti tvoje,
Vjetrom pjesmu skladat,
Da zemlja si čovjeka,
Tad se tome nadat.

Smijem li te voljet,
Kako drugi nisu znali,
Pa te vazda pod barjake krali.

Ja te evo pod nebom kradem,
U srce svoje,
Od kad za sebe znadem.

I dok se ura moja,
Nad grudom tvojom klati,
Samo ću te voljet,
Zemljo moja mati.