… u slobodi je ljepota. Ovo nije još jedna poezija. Ovo je tekst bez strofa i sklada. Ljudsku dušu je nagrizla erozija, al' nije na meni da o tom u pjesmama jadam. Opjevat' neću dalek, divan rodni kraj nit' velegrada ovog varljivi sjaj. Opjevat neću šume i doline kroz koje više ne zavija ni vuk ni vlak. Neću pjevat o hobotnici, što na tu ljepotu pustila svoj je krak. Zar ljudski um od ribe pamti kraće, pa opet želi ginut za one što preko usta im navlače hlače? Zar čovjek čovjeku mora biti vuk? Zar nije ugodnija radost djece i topova muk? Na ovom mjestu tražim prostor za ljubav , al taj mali razmak, hm, primijetit' nitko neće iako baš svi traže put do sreće. Dok pišem ova slova više ništa nije isto. Ovaj običan tekst bez početka i kraja…
