ponedjeljak, 27. prosinca 2010.

What do you do after Christmas?

What do you do after Christmas?
How do you play your life?
Every game's got the rules
And if you get back to blues,
Where the Christmas spirit has gone?

How will you act your life after
A day, month or a year?
Cause we remember like fishes
So many wishes.
Merry after the Christmas time.

What do you do when the Santa
Takes the summer vacation in Jamaica?
Is he maybe a faker
Or you an easy heart breaker?
Merry after the Christmas time.

Every morning when open up your eyes
Blow the ashes from the past of your soul.
Cause every day is like the jingle.
It brings the fire to your ingle.
Just listen to the bells of your heart.


petak, 17. prosinca 2010.

Ne volim te kroz prizmu svijeta / I don’t love you through the prism of the world

Ljubav je toliko slijepa
Da samo dušu ti vidi
Sad
Kad iza nas put je dug
Mislim da linija neka
Kroz život me vodi
I s linijom tvojom
Tvori savršen krug

Spreman sam širiti dalje
Tu svijest
Tko smo mi
Lomiti svjetlost kroz prizmu svijeta
Raspršit u bezdan
Sve što smeta
Čistoj zraci ljubavi

Uz čaroliju cijelu
Što život je nudi
Ja ne vidim dalje
Od pogleda tvoga
Sretan što živim
U ovom grijehu
Posramljen od Boga

Ne volim te kroz prizmu svijeta
Ne voliš me kroz prizmu ti

U konfliktu vječnom
Ljubav se piše
Nedorečenoj priči
Ne traži se kraja
Što život na dlanu
U nama nudi
Nadu mi budi
Istočno od raja

...

Love is so blind
Sees nothing but soul
Now
With this faraway land behind us
I think that some line
Leads me through life
And with a line of yours
Perfect circle it forms

I'm ready to eradiate
This awareness
What are we
Refract light beaming the prism of the world
Release into the abyss
All that bothers
Pure beam of love

With this magic of the whole
Offered by life
I still don’t see nothing
But look in your eyes
Thrilled to live in this sin
Ashamed of God

I don’t love you through the prism of the world
and you don’t love me

In eternal conflict
Love is written
Story never told
End is not be found
When life on the palm
Offers what’s inside us
Hope awakens
East of paradise




subota, 27. studenoga 2010.

U slobodi je ljepota

… u slobodi je ljepota. Ovo nije još jedna poezija. Ovo je tekst bez strofa i sklada. Ljudsku dušu je nagrizla erozija, al' nije na meni da o tom u pjesmama jadam. Opjevat' neću dalek, divan rodni kraj nit' velegrada ovog varljivi sjaj. Opjevat neću šume i doline kroz koje više ne zavija ni vuk ni vlak. Neću pjevat o hobotnici, što na tu ljepotu pustila svoj je krak. Zar ljudski um od ribe pamti kraće, pa opet želi ginut za one što preko usta im navlače hlače? Zar čovjek čovjeku mora biti vuk? Zar nije ugodnija radost djece i topova muk? Na ovom mjestu tražim prostor za ljubav , al taj mali razmak,      hm, primijetit' nitko neće iako baš svi traže put do sreće. Dok pišem ova slova više ništa nije isto. Ovaj običan tekst bez početka i kraja…

utorak, 9. studenoga 2010.

Moje sužanjstvo


Moje sužanjstvo
Moje su reakcije na percepciju svega što me okružuje.
Moje sužanjstvo
Vapi za osudom.
Moji sužnji stvarani su vjekovima.
Za oslobađanje je dano premalo vremena.
Moje sužanjstvo sumnja prema nepoznatom.
Moja duša vapi za spoznajom.
Moji sužnji su sve što je neizrečeno.
Jer sve što je rečeno,
Samo su sekvence signala istine.
Moji sužnji žive u nedostatku slobode,
A moja duša, ljubav i predanost životu,
Grane su na površini vječnog protoka vode.

by aprilfirst.deviantart.com

utorak, 19. listopada 2010.

Savršen oblik

Moja ljubav su kiše.
Moji oblaci lutaju nebom
U potrazi za zemljom tvog srca.
Život ti nudi previše suša.
Zato pogledaj gore gdje za tebe kucam.
Svaki obris što vidiš
Moja je duša.

Kao proljetna kiša
Usnama padam po tebi.
Za tvoj savršen lik
Poprimam zimi savršen oblik,
Sasvim prije no što se
Na tebi stopim.

Kao oluja.
Kad sam nad tobom
Kroz mene prolazi struja.
Korito tvoje poplavu traži
Kako širi se oblak.
Vode me vode
I uzdah slobode!

U prolomu naših
Ostvarenih snova,
Ostavljam ti Sunce i kažem
Učinit ću sve…
Opet…
Iznova.


ponedjeljak, 27. rujna 2010.

Djevojka i tigar

Među vlati kud bistra rijeka snova plovi,

Nogama bosim prkosi silnoj vodi.

Na svilenu površinu rastrla kose meke,

Pa prignu i Sunce na obzoru,

Da vidi čarolije sred rijeke.



Sklopi vjeđe slušajuć vodu,

Što brzace miluje plitke.

Ko djeteta mati obraze vruće,

Izmorena od planinske bitke.



Lice i voda postadu jedno.

I trnuše obrazi,

Umivajuć brige mlada života.

Na tren joj život opet posta igra.

U visokoj travi ne spazi tigra.



Fantom se prikra poput noći polako

Da glad zadovolji na plijenu lakom.

Frkaše, zubima škripuć sablasno.

Kandžama izvijenim nasrnu silno.



I zbunjena zvijer osta…

Jer djevojka bijaše sretna zbog nezvanog gosta.

I pružene prilike da joj muke skrati

Sred maglice rijeke i paprati.



U prašumi nesta zvuka

Kad rajskim progovori glasom:

“Kukolj svog sam sela

I tražit me nitko neće

Jer ne ispunih misiju svoju,

Tradicionalni recept sreće.

Ljubim dušom i srcem

Mladića iz druge kaste,

A s onim za kog me dadnu

Plod u meni ne raste.

Ako tijelo moje učinit može tebe sretna

Nek ti je zalogaj slasni

I slobodna duša moja sjetna.“



“Rastrgat te ne mogu.

Od kad vidjeh pogleda tvoga.“

Brkovi zvijeri zbore.

“Vidim ljubav u očima ljudskim

Prvi put otkad gledam zore.

Za bol i mržnju do sad samo sam znao.

Krali ste živote i zemlje moje,

Pa sam i ja od vas krao.

Pruga drugih ne vidjeh odavno

I čekam dan da i ja s vodom

krenem u more slano.“



Mahovinom prekrivena, obla stijena.

Ostadoše dvoje u tišini i samo jedna sjena.

Na svilenoj površini izmiješalo se krzno i kose meke.

Pa prignu i Mjesec na obzoru,

Da vidje čarolije sred rijeke.



srijeda, 8. rujna 2010.

Jesmo li sretniji?

Imamo sapun da nas opere od proteklog dana

I vjeru da nam spere teret istočnog srama.

Jesmo li sretniji?



Imamo tv da nam odgaja djecu,

CSI da svaki slučaj riješi,

Doktora Housea koji nikad ne griješi.

Jesmo li sretniji?



Naš je život šablona iz snova.

Dvoje djece, stan i kredit do groba.

Jesmo li sretniji?



Oči plove daleko put zvijezda.

U domu tehnološka najezda.

Naš put u svemir je za tjedan dana,

Al pitanje dana je…

Jesmo li zbog toga sretniji?



A ona živi u pustinji bez izvora vode.

Nad njenim domom samo tu i tamo prolaze rode.

Njeno lice ne dotiče sunce.

Za nju je vrijeme pješčane dina bez kraja.

Naizgled sve je daleko od fikcije raja.

Pa se pitam: ˝Zašto…nismo sretniji?˝



Ono radi od godine pete

Nikada nije ni postalo dijete

Kako me prosi bez imalo srama

Ja plačem jer boli dok me s osmijehom moli!



Oslobađam oči

Suncu da uđe u moj mali svemir.

Već dugo probada nemir.

Pitanje vječno:

“Da li ću protiv

Il nizvodno tečno?“



Oslobađam uši

I šapućem sebi:

“Ona ne dolazi odnekud izvana…“

Da ja sam sretan

Jer sve je u meni!


Photo by: Staff Sergeant Quinton T. Burris, 1ST Combat Camera. IRAQ




petak, 3. rujna 2010.

Odoh ja u mirovinu

Odoh ja u mirovinu.

Ostavljam umnu imovinu.

Razdužih svu opremu

I stadoh u red za otpremu.

Vremena kad bijah koristan

Ne sjeća se nitko.

S vrata maše samo portir

Jer društvo postade plitko.

Odoh ja u prijevremenu

Jer zaostah u vremenu.

Kolega novi bit će poštar

Kad u minus uđem oštar.

Briga bit će torba manja

Doli inkontinencije i drugih sranja.

Za me nema zlatnog sata

Dok odlazim iz ovog blata.

Odoh ja u mirovinu,

A firma u pizdu materinu!

 

ponedjeljak, 23. kolovoza 2010.

Through your eyes (mojoj kumi Ružici)

I've faced the death through your eyes.

Surprised me what I saw.

From faraway I heard your smile.

How silly from me I’ve cried.



I’ve faced the end frontier.

I’ve learned something exist behind.

Hope to fill this hole

That’s tearing me up inside.



Sweet mystery I’ve lost my mind

Unaware of peoples whom I speak.

Know it takes some time

To draw out of this empty creek.



I’ve faced my Lord with question:

“What have I done to you?”.

The silence stood so deep.

I will learn in my time

Why my sweetheart sleeps.

Picture source: www.flickr.com

petak, 20. kolovoza 2010.

Zbog tebe

Sve je napisano zbog tebe.

Pa i najmanja misao nježnosti

I najveća riječ mržnje,

Samo su lica ljubavi.



U nedostatku ljubavi

Vladali su ratovi.

I staze tvoje

krasilo je blato.


četvrtak, 19. kolovoza 2010.

Vražićak s poda

Primijetih da okreće glavu kad ugleda zgodnu ženu.

Da li da kažem da je ženskog roda

Vragolastom liku s poda?

Jedne večeri mislio sam da pada kiša,

Kad ono ona po zidu piša.

U situacije me nezgodne vodi,

Ja na brodu, ona u vodi.

Na mjesta za starije u tramvaju sjeda.

Dok se ispričavam ona s podsmijehom gleda.

Imate li ideju kako da obojim sjenu?

Kameleonske ponekad da bude ćudi

Da ne primijete je drugi ljudi.

Sretnija nek bude, trebaju mi boje lude.

Po ulici za mnom da hoda

Ko disco podij ludi.

Ples i pjesmu svijetu da nudi.

I još bih nešto htio.

Da drugu sjenu nađe

Koja zvijezde sa njom će dijelit

I valove uz bijele lađe.

Image by pashasha

Bonus

Sva mi želja u misao stade.

Suvišna priča o jezik zapletena.

O, ti strasti prepojednostavljena

I prezajebana jer si žena.

Pa i kad bih mudrosti otac bio

I iz zdenca budućnosti pio,

Nemoćan bih bio kao dijete,

Nepredvidivi, slatki, ženski svijete.

Što mi za vas meteorologije nema

Da se skrijem kad se oluja sprema.

Ni vama nije senzacija vijest,

Na vas znanost neprimjenjiva jest.

Olujo draga, kad ti je stalo

Da me s(ex)uncem razvedriš malo.

Ishodište moje i beskonačnosti moja

Još je u paketu bonus, draga mati tvoja.


Misli

Mogu okov biti

Kada vlastitog mišljenja nemaš.



Slijediti velike misli,

Ali što one uopće znače u tvom životu i tvojoj glavi…



Misli koje sudaramo glavama,

Prinoseći darove poput mrava

Žurećim korakom prema crnoj rupi.



Slijediti velike misli.

Hm…

Lakšeg li prvog koraka dal može biti.



Um je vijugava rijeka.

Svijetlo koje slijedi može značiti sušu,

A pritoke izlijevanja iz korita donose.



Najljepše su misli bose

Koje učenje života na svojim stopalima nose.

srijeda, 16. lipnja 2010.

Ja sam u miru

Budim se i slutim da nestalo je sunca

Jer prolazim kroz dan

Još jedan zaboravan dan

I slušam dali srce još kuca.



Mislim um umire

I sve manje to mislim

Kao da bunim se

Al sebe se stidim

Pomalo postajem

Ono što ostaje

Kad odbaciš sebe

Pomalo prestajem

I živim za druge



Tražim da prestane taj muk u mom srcu

Vrijeme je da izađem i pronađem točke

Gdje sam se izgubio

Na crnom papiru ja sam u miru

Ako stranicu ne okrenem



Na putu očiju

Do duše izgubljeni

Previše snova

i premalo stvarnosti

u očaju traženja

došli smo do

krajnosti



Pod prstima se množe

Jata endemskih leptira

Crne misli

Sad su odbačene kože

Kad svijetu čini se

Kao da jebe ti se Bože

Ja bit ću znak da bolje se može