Oda Zemlji

Čuješ li šumu kako s nama diše?!

Čuješ li potok što s nama žubori?!

Dok koračamo ovim rajskim vrtom,

Život je poput ljetnog, ljubavnog romana,

Sapunice sa zarobljenim bojama duge.

Šapuće vjetrom svemir,

U ovom kutku nema vam druge.

U koricama našeg žutog tiska

Gromki se krije smijeh

Da trbuh mi se slama.

Miriše čak i zrak u gradu.

Očarava nas sjena perivoja.

Ogrnute sve su ptičice u hladu,

Ljubav što slave

I male vesele note

Po stubama skakuću gore-dolje.

I dok gledam njihova iskrena lica

Znam da Bog nije mogao bolje!

Čuješ li me mama?

Ljubim ga preko ekrana.

Moj tata ima smetnje na licu.

Paketi dodira svjetlosno jure.

Ne trebamo čak ni žicu.

Znaš li mama da postoje ptice

Što mogu se pretvoriti u aute?

Imaju moći i strašno bruje,

A mogu bacat' i granate.

Čuješ li me?

Mama! Mama!

Znam da previše imaš briga.

Znam da i ja nered pravim.

Evo, bit ću dobar svaki dan

I gledat' televiziju dok ti spremaš stan.

Znam brzo doći će vrijeme

Za hranit male ptice.

Zasjat' će tvoje umorno lice.

Striček Mjesec poput mrvica kruha,

Nebom će prosut zvijezde

I ti ćeš nam u krevetu pričat priče

O sretnoj obitelji roda

U dalekom selu što se gnijezde.