Ne bi Madame na makadam.
To već dobro znam.
Ona bi kao i Monsieur
U neki cvijećem oslikan ateliere.
Ne zna Madame, da dok ne smisli McAdam,
Taj prašnjavi makadam,
Kad god je bio kišni dan,
Iz blata nisi mogao van.
Ne bi Madame ni gdje je kaldrma,
Da joj cijelo tijelo izdrma,
Utrnule da dođe krme,
Na Monsieurove misli strme.
Madame bi možda dobar drum,
Da opusti njen napet um,
Da ga Monsieur otvori kao kum,
Ne bi bio loš naum.
