petak, 22. travnja 2011.

Oda Zemlji

Čuješ li šumu kako s nama diše?!
Čuješ li potok što s nama žubori?!
Dok koračamo ovim rajskim vrtom,
Život je poput ljetnog, ljubavnog romana,
Sapunice sa zarobljenim bojama duge.
Šapuće vjetrom svemir,
U ovom kutku nema vam druge.
U koricama našeg žutog tiska
Gromki se krije smijeh
Da trbuh mi se slama.
Miriše čak i zrak u gradu.
Očarava nas sjena perivoja.
Ogrnute sve su ptičice u hladu,
Ljubav što slave
I male vesele note
Po stubama skakuću gore-dolje.
I dok gledam njihova iskrena lica
Znam da Bog nije mogao bolje!


Nema komentara: