nedjelja, 27. listopada 2013.

Words and promises



They cannot hear while they talk
Street that misses small steps walk
While they swallow they won’t choke
Because of blackboard missing the chalk

It's almost like they're sleeping
It’s still there while I’m dreaming
On the playground swing is singing
Monks are screaming, bells are ringing

Misty mountains ending dreams
Who has right to choose who lives

But don’t you bother at all
About the damage control


Words and promises
Words and promises
Can’t cover the traces
Can’t erase the faces

Words and promises
Words and promises
Can’t cover the traces
Can’t erase the faces

Missing whispers on the floor
No childhood will exit this door
What could I ask God from you more?
But to hear again those children choir

I won’t change the world with this song
But I’m willing to try
It takes a lot of more than a song
It takes a second to die

Misty mountains ending dreams
Who has right to choose who lives

But don’t you bother at all
About the damage control


Words and promises
Words and promises
Can’t cover the traces
Can’t erase the faces

Words and promises
Words and promises
Can’t cover the traces
Can’t erase the faces

It’s hard to fill a hole in the heart
When you hear mother’s cry
Just hope I’ll stay alive on this Earth
To see how violence dies


petak, 28. lipnja 2013.

Ljubav te pronašla

Ne traži zvijezde na površini mora.
Ne traži mjesec u jedrima broda.
Ne traži rub od vlastite sjene.
Potraži ljubav u grudima žene.

Ne traži sreću na naslovnoj strani.
Ne traži blago u fontani.
Ne traži mjesto gdje ne postoji vrijeme.
Ne traži ljubav poput njene.

Potraži ljubav u grudima žene.
Ne traži mir, on će pronaći tebe.
Kad budeš spreman na ljubav bez cijene.
Budi dio njene mijene. 


petak, 21. lipnja 2013.

Golem visi ovaj svod

Puši sam u svoja jedra.
Nitko neće sanjat' 'mjesto tebe.
Puši sam u svoja jedra.
Znaj da uvijek imaš sebe.

Gdje zrak ti miriše na novce.
Uvijek netko drugi vuče konce.
Tko tu zbilja glumi ovce,
Ne znaš, a postavljaš kolce.

Puši sam u svoja jedra.
Dok vjetar puhne bit će kasno.
Puši sam u svoja jedra.
Neka svima bude jasno.

Dok jedni nose svijeće,
Drugi nose cvijeće.
Za mnoge znak dovoljan
Da svijet se kreće.
Pa ipak za sebe,
Sanjam nešto više,
Nešto veće.

Golem gledam ovaj svod.
Pod njim sve je red i rod.
Pun je mana takav mod.
Golem gledam ovaj svod.

Golem visi ovaj svod.
Nitko ne zna otkud tu.
Samo puši u svoja jedra.
Možda ploviš prema snu.


ponedjeljak, 21. siječnja 2013.

Makadam, kaldrma, drum





Ne bi Madame na makadam.
To već dobro znam.
Ona bi kao i Monsieur
U neki cvijećem oslikan ateliere.

Ne zna Madame, da dok ne smisli McAdam,
Taj prašnjavi makadam,
Kad god je bio kišni dan,
Iz blata nisi mogao van.

Ne bi Madame ni gdje je kaldrma,
Da joj cijelo tijelo izdrma,
Utrnule da dođe krme,
Na Monsieurove misli strme.

Madame bi možda dobar drum,
Da opusti njen napet um,
Da ga Monsieur otvori kao kum,
Ne bi bio loš naum.

petak, 28. prosinca 2012.

Bili brig



Bili brig, pada snig,
Promočili postoli.
Bili brig, pada snig,
Na lati jurin doli.

Bili brig, pada snig,
Da najavija se prije,
Bili brig, pada snig,
Minja vesla bi za skije.

Privrćemo šupe, dvore.
Kome triba sad na more.
Triba nešto nać' za sanjkat.
Nećemo se brigon valjat.

Kola tražin od barila,
Letve, punte, brukve, pilu.
Može kašun od metala,
Al ne možeš u maštilu

Lopata ti zlata vridi,
A od grozja vrića slidi.
Kašete i plitke kace,
Na postolama stare štrace.
Stare štrace!

Bili brig, pada snig,
Promočili postoli.
Bili brig, pada snig,
Na lati jurin doli.

Bili brig, pada snig,
Da najavija se prije,
Bili brig, pada snig,
Minja vesla bi za skije.


E, da ostane do jutra.
Ma baren za grudu napravit.


petak, 16. studenoga 2012.

Sanjaj u bojama



Kad opereš zube,
Sanjaj u bojama.
Kad vozila oglase trube,
Sanjaj u bojama.
Kad zakrpe ti postanu moda,
Sanjaj u bojama.
Ogledalo dok skupljaš s poda,
Sanjaj u bojama.

Svijet je disperzija bijele boje,
Al' nemoj da to kvari snove tvoje,
Jer ako zaviriš kroz prizmu života,
Život je divota.

Odbaci  emulziju bijele i crne.
To su nameti od kojih um trune.
U sve ubaci malo svojih nijansi.
Svaki dan si u šansi.

Kad dodirneš druge,
Sanjaj u bojama.
Kad dugi dani su bez duge,
Sanjaj u bojama.
Kad ne ide baš sve po planu,
Sanjaj u bojama.
Kad tv ostane na lošem kanalu,
Sanjaj u bojama.

Svijet je disperzija bijele boje,
Al' nemoj da to kvari snove tvoje,
Jer ako zaviriš kroz prizmu života,
Život je divota.

Odbaci  emulziju bijele i crne.
To su nameti od kojih um trune.
U sve ubaci malo svojih nijansi.
Svaki dan si u šansi.

Kad glasine te loše prate,
Sanjaj u bojama.
Kad nađeš mušicu na listu salate,
Sanjaj u bojama.
Kad mlijeko prebaci se preko lonca,
Sanjaj u bojama.
Kad zmaj se otkine s konca,
Sanjaj u bojama.

Svijet je disperzija bijele boje,
Al' nemoj da to kvari snove tvoje,
Jer ako zaviriš kroz prizmu života,
Život je divota.

Odbaci  emulziju bijele i crne.
To su nameti od kojih um trune.
U sve ubaci malo svojih nijansi.
Svaki dan si u šansi.

ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

Vjetar je povoljan




Smiješ se čim otvoriš oči
Smiješ se čim ugledaš nas
Znaš što je razlog za sreću
I zato čekaš dok ja glumim da spavam
Osjećam zamah tvojih krila
U slobodnom padu

Svaka riječ je suvisla nama
I nikad ljubavi ti nije dosta
Svaki trenutak poklanjam rado
Sve što ti pričam baš ima smisla
Kopita igre čujem topot po zraku
A repovi se njišu na vjetru

Trčiš slobodan
Samo nastavi u svom smjeru
Nikad uz ogradu
Tamo gdje nebo zemlji uzima mjeru

Dišeš slobodan
Za sreću sebi sam si dovoljan
Podigni prašinu kraj mirne vode
Vjetar je povoljan

ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

Veslale su

Veslale su nekad barke,
Neke plivat nisu znale,
Al' su zbog života teška,
Od kraja se sve molale.

Veslale su nekad barke,
I za bolje nisu znale.
Svit je bija želja pusta,
Ča se sniva s obale.

Zasjale bi priko sela,
Za fešte Gospe od Anđela.
Pivale bi već sa vrata
U travešama od zlata.

Uska kuća isprid bora,
Zagrljena sva od mora,
Krapanjsku divojku pamti,
Bez crnine i bez bora.

Uska kuća isprid bora,
Zagrljena sva od mora,
A na banku sidi mati
I sa dicon se cila zlati.







ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Perzeidi


Osjećaš li miris mora,
Vruće ove litnje noći?
Nema bave ispod bora,
Meni neće san na oči.

Svit je otiša sa rive,
Pod zidon svitli španjuleta,
Svetog Lovre suze nad gradon tiho lete,
A mojin srcen plove male barke sjete.

Osjećaš li miris kuće?
Ka da je bilo jučer.
Ka da je nešto vječno budno,
U kamenu našeg doma.
Nessun dorma (nitko ne spava)! Nessun dorma!

Samo jedna stvar me muči,
Jel ti vruće ili zima?
Prvi put se vako ćutin,
 Valjda vata me vrućina.

Svitli svitlo starog grada
I lučica usrid doma.
Ko sad more spavat?
Nessun dorma! Nessun dorma!


Nekad vrime će proletit,
Al ima nešto šta ne blidi,
Uvik će me sitit, na te Perzeidi.






četvrtak, 26. srpnja 2012.

Ljubav u žicama

Tišina zaplela je noć u žice.
Grane zaplele su ptice.
Snovi trčkaraju po mislima budnih.
Zvijezde se skiću pod prstima bludnih.

Tišina zaplela je noć u žice.
Skoro zapjevat će ptice.
Sladak je okus zraka
Ljubavi što izlaze iz mraka.

Dani svijaju prste po gitari.
Poput tebe se svija sjena na podu.
I svaki ton što prolomim zrakom,
Tražit će ljubav da izrazi slobodu.

Dani svijaju prste po gitari.
Ritam pleše na zrakama zore.
Ljubav i note, zagrljaj su stari,
Kao ti ja, kao Sunce i more.












srijeda, 6. lipnja 2012.

Test


Imam vijest za tebe dijete
On može biti pastir tvoj
Al tvoj je papir potpuno bijel
U tebi ne biva nikakav grijeh

Imam vijest za tebe dijete
Tvoj je život izbor tvoj
Imam vijest za tebe dijete
Tvoj je put izbor tvoj

Imam vijest za tebe dijete
Ne postoji ništa što učinit treba
Ne, ne postoji ništa što učinit treba
Da se zadobije komad neba

Vijesti sviraju gitaru
Bubanj tutnji zemljom svom
Imam bas u vokalu
Iz ormara svijesti da prašinu stresa
Na radost Zemlje i Nebesa

Imam vijest za tebe dijete
Imam vijest za čitav svijet
Vjeruj u dobro u sebi
Vjeruj u dobar svijet

Imam vijest za tebe dijete
Ovo za djecu nije vijest
Život živi u slobodi
Život nije samo test


subota, 7. siječnja 2012.

Hvala

Hvala ti što udišemo isti zrak buđenja.
Hvala ti što dijelimo čuđenja.
Hvala ti što dijelimo jutra.
Hvala ti što maštamo sutra.
Hvala ti što ponekad misliš isto.
Hvala ti za srce čisto.
Hvala ti što za nas brineš.
Hvala ti i što na ljubav stigneš.

Toliko rijetko ti kažem hvala,
Pa da ne bih bio baš budala,
Hvala ti još nekoliko puta
Za sva skretanja s mirnog puta.
Hvala ti za uzburkana mora.
Hvala ti za mirne lađe.
Za sve što me s tobom snađe
I za sve što još će nas snaći,
Hvala ti što ljubavlju zrači.

Hvala ti za vjetar, Sunce i oblake.
Hvala ti za male korake.
Hvala ti za sve što nas vodi.
Hvala ti jer tijelu godi.

Hvala ti što ti nije svejedno.
Hvala ti što smo jedno.
Hvala ti za ljubav slijepu.
Hvala ti što ljubav zbori dok padaju meteori.

Malo znači hvala plejada cijela
Ako riječi ne prate dijela.
Zato ti hvala poljupcem čestim.
Hvala ti prologom i epilogom dana
U kojem se ne osjećaš ni trenutak sama.
Pretjeranom ti pažnjom hvala,
Da ne kažeš da je mala.
Hvala ti skuhanim ručkom.
Hvala ti laticama s tučkom.
Hvala ti dodirom što liječi.
Hvala ti i ovom pisanom riječi.

  Hvala ti za sve što pažnje vrijedi,
A osobito za ono što tek slijedi.
Photo by Jeff Boriss


srijeda, 27. srpnja 2011.

četvrtak, 26. svibnja 2011.

Na granici udobnog života

Na granici udobnog života

Samo jedan te pokret dijeli

Da spoznaš sebe kada

Izgubiš sebe sada



Tamo na granici snova

Te čekam bez riječi više

Sve što kažem bit će tiše

Od ove šutnje od sad



Čekam tvoj korak

Čekam te dugo

I čekam te malo

I čekat ću vječno

Srećom vremena taman

Toliko imam

Srećom toliko mi je

Do tebe stalo



Tamo na granici straha od života

Ogledavaš sebe u izlogu stana

A vjetar i rijeke čekaju negdje

Da miluju tvoje tijelo bez srama



Tako malo te dijeli

Tako malo ti treba



I čekam tvoj korak

Čekam te dugo

I čekam te malo

I čekat ću vječno

Srećom vremena taman

Toliko imam

Srećom toliko mi je

Do tebe stalo





petak, 22. travnja 2011.

Oda Zemlji

Čuješ li šumu kako s nama diše?!
Čuješ li potok što s nama žubori?!
Dok koračamo ovim rajskim vrtom,
Život je poput ljetnog, ljubavnog romana,
Sapunice sa zarobljenim bojama duge.
Šapuće vjetrom svemir,
U ovom kutku nema vam druge.
U koricama našeg žutog tiska
Gromki se krije smijeh
Da trbuh mi se slama.
Miriše čak i zrak u gradu.
Očarava nas sjena perivoja.
Ogrnute sve su ptičice u hladu,
Ljubav što slave
I male vesele note
Po stubama skakuću gore-dolje.
I dok gledam njihova iskrena lica
Znam da Bog nije mogao bolje!


nedjelja, 17. travnja 2011.

Čuješ li me mama?

Ljubim ga preko ekrana.
Moj tata ima smetnje na licu.
Paketi dodira svjetlosno jure.
Ne trebamo čak ni žicu.
Znaš li mama da postoje ptice
Što mogu se pretvoriti u aute?
Imaju moći i strašno bruje,
A mogu bacat' i granate.
Čuješ li me?
Mama! Mama!
Znam da previše imaš briga.
Znam da i ja nered pravim.
Evo, bit ću dobar svaki dan
I gledat' televiziju dok ti spremaš stan.
Znam brzo doći će vrijeme
Za hranit male ptice.
Zasjat' će tvoje umorno lice.
Striček Mjesec poput mrvica kruha,
Nebom će prosut zvijezde
I ti ćeš nam u krevetu pričat priče
O sretnoj obitelji roda
U dalekom selu što se gnijezde.


utorak, 1. veljače 2011.

Hijene i šakali

Život je pauza između dva radna dana.
Prašnjavom dolinom bruji
Duh što se pod materijom slama
I esencija ovisna o struji.

Poput balegara kotrljamo misli
Presvučene skupom tkaninom reklama.
Zrcalnoj pozadini zadana je rama,
Akvarija u kojem smo se stisli.

Hijena prašnjavom dolinom vlada.
U poretku nema vremena za sranje.
S brda gdje na strvini leže
Sve je nekako nevažno i manje.

Pokupit će šakali što ostave hijene.
Valjda moraju bit takve mijene.
Kotrlja dalje balegar mali.
Što ostave hijene pokupit će šakali.



petak, 28. siječnja 2011.

Pravi put

Glasnike poslah na četiri strane svijeta.
Rekoh im: “Objavite da išćem pravi put do Boga!“
Glasnike mi vratiše sa četiri strane svijeta
I četiri mudrosti dojaviše pravi put do Boga.
Razlikovaše se dobrano.
Vjerovanje  iskonsko mi bijaše strano.
Zabrinut ostadoh na istom mjestu.
Mišljah o Bogu
I Bog ostade u meni.


srijeda, 12. siječnja 2011.

Buđenje je razlog za osmijeh.

Nešto vuče iz sna u dan.
Ko budnica tjera na korak prvi, korak drugi…
Odzvanja od pločnika,
Istrošenog asfalta.
Ulicom odjekuje strka golubova ispred djece.
Lice razvlači nezamjetni osmijeh duše
I opet me nešto vuče,
Dalje,
U besciljne šetnje,
U hipnotizirane kretnje,
Dok misli mi dalekim obalama plove,
Nad mahovinom zarasle krovove svijeta,
Nad oronule crjepove što razmetljivim Suncem sjaje
I oči se sjaje od života.
Još kratko zadržavam dušu prizemljenu,
Koracima što vode preko kamenog mosta.
Oblak pod lukom teče.
Skoro će večer,
A uši se žuborom hrane.
“U istraživanje malih stvari dalje!“,
Što dan običan tkaju.
Gdje sam se jutros probudio
Ako ne u raju?
Od lišća što vene možda su ljepše krošnje u cvatu.
Mjerit ne mogu  tonove i boje.
I trulo lišće i mirisne grane,
Riječi su moje.

Soba miriše ljubavlju.
Savršeno sklopljene vjeđe.

Buđenje je razlog za osmijeh.

By CarolinaMaria (http://carolinamaria.deviantart.com/art/Happiness-80319577)


utorak, 11. siječnja 2011.

Libreto za Kronerov pir

Pružena ruka
Po vratu gudalo klizi
Obavija prste žute
Opor miris duhana
A slobodna ruka
Čašicu čvrsto drži
I zvuk se čuje iz ormara
Vjetar prolazi
Kroz odijelo sa vjenčanja
Klarinet zrakom poskakuje crni
Mramorni udah laki
Ko zadnja kapljica svaka
Četiri jahača trube
Sve je već rečeno
U tvoje ime
Popit ćemo jednu


ponedjeljak, 10. siječnja 2011.

Konjakova pjesma (Tribute to Lorca)

Conoba.
Daleka i sama.

Koliba crna, premalo kuna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neću izaći iz Conobe.

I u ravni i na vjetru,
koliba crna, crvena mjesečnica.
Djeva na me vreba onamo
sa šanka Conobe.

Jao, vijuga li cesta!
Jao, vrli moj konjačiću!
Jao, žena me čeka
Čim izađem iz Conobe!

Conoba.
Daleka i sama.