Mala iskra života

Jedna mala iskra života

Obuzela mi misao

I u trenu postala sav moj smisao.

Na granici udobnog života

Na granici udobnog života

Samo jedan te pokret dijeli

Da spoznaš sebe kada

Izgubiš sebe sada

Tamo na granici snova

Te čekam bez riječi više

Sve što kažem bit će tiše

Od ove šutnje od sad

Čekam tvoj korak

Čekam te dugo

I čekam te malo

I čekat ću vječno

Srećom vremena taman

Toliko imam

Srećom toliko mi je

Do tebe stalo

Tamo na granici straha od života

Ogledavaš sebe u izlogu stana

A vjetar i rijeke čekaju negdje

Da miluju tvoje tijelo bez srama

Tako malo te dijeli

Tako malo ti treba

I čekam tvoj korak

Čekam te dugo

I čekam te malo

I čekat ću vječno

Srećom vremena taman

Toliko imam

Srećom toliko mi je

Do tebe stalo

Oda Zemlji

Čuješ li šumu kako s nama diše?!

Čuješ li potok što s nama žubori?!

Dok koračamo ovim rajskim vrtom,

Život je poput ljetnog, ljubavnog romana,

Sapunice sa zarobljenim bojama duge.

Šapuće vjetrom svemir,

U ovom kutku nema vam druge.

U koricama našeg žutog tiska

Gromki se krije smijeh

Da trbuh mi se slama.

Miriše čak i zrak u gradu.

Očarava nas sjena perivoja.

Ogrnute sve su ptičice u hladu,

Ljubav što slave

I male vesele note

Po stubama skakuću gore-dolje.

I dok gledam njihova iskrena lica

Znam da Bog nije mogao bolje!

Čuješ li me mama?

Ljubim ga preko ekrana.

Moj tata ima smetnje na licu.

Paketi dodira svjetlosno jure.

Ne trebamo čak ni žicu.

Znaš li mama da postoje ptice

Što mogu se pretvoriti u aute?

Imaju moći i strašno bruje,

A mogu bacat' i granate.

Čuješ li me?

Mama! Mama!

Znam da previše imaš briga.

Znam da i ja nered pravim.

Evo, bit ću dobar svaki dan

I gledat' televiziju dok ti spremaš stan.

Znam brzo doći će vrijeme

Za hranit male ptice.

Zasjat' će tvoje umorno lice.

Striček Mjesec poput mrvica kruha,

Nebom će prosut zvijezde

I ti ćeš nam u krevetu pričat priče

O sretnoj obitelji roda

U dalekom selu što se gnijezde.

Hijene i šakali

Život je pauza između dva radna dana.

Prašnjavom dolinom bruji

Duh što se pod materijom slama

I esencija ovisna o struji.

Poput balegara kotrljamo misli

Presvučene skupom tkaninom reklama.

Zrcalnoj pozadini zadana je rama,

Akvarija u kojem smo se stisli.

Hijena prašnjavom dolinom vlada.

U poretku nema vremena za sranje.

S brda gdje na strvini leže

Sve je nekako nevažno i manje.

Pokupit će šakali što ostave hijene.

Valjda moraju bit takve mijene.

Kotrlja dalje balegar mali.

Što ostave hijene pokupit će šakali.

Pravi put

Glasnike poslah na četiri strane svijeta.

Rekoh im: “Objavite da išćem pravi put do Boga!“

Glasnike mi vratiše sa četiri strane svijeta

I četiri mudrosti dojaviše pravi put do Boga.

Razlikovaše se dobrano.

Vjerovanje  iskonsko mi bijaše strano.

Zabrinut ostadoh na istom mjestu.

Mišljah o Bogu

I Bog ostade u meni.

Buđenje je razlog za osmijeh.

Nešto vuče iz sna u dan.

Ko budnica tjera na korak prvi, korak drugi…

Odzvanja od pločnika,

Istrošenog asfalta.

Ulicom odjekuje strka golubova ispred djece.

Lice razvlači nezamjetni osmijeh duše

I opet me nešto vuče,

Dalje,

U besciljne šetnje,

U hipnotizirane kretnje,

Dok misli mi dalekim obalama plove,

Nad mahovinom zarasle krovove svijeta,

Nad oronule crjepove što razmetljivim Suncem sjaje

I oči se sjaje od života.

Još kratko zadržavam dušu prizemljenu,

Koracima što vode preko kamenog mosta.

Oblak pod lukom teče.

Skoro će večer,

A uši se žuborom hrane.

“U istraživanje malih stvari dalje!“,

Što dan običan tkaju.

Gdje sam se jutros probudio

Ako ne u raju?

Od lišća što vene možda su ljepše krošnje u cvatu.

Mjerit ne mogu  tonove i boje.

I trulo lišće i mirisne grane,

Riječi su moje.

Soba miriše ljubavlju.

Savršeno sklopljene vjeđe.

Buđenje je razlog za osmijeh.

By CarolinaMaria (http://carolinamaria.deviantart.com/art/Happiness-80319577)

Libreto za Kronerov pir

Pružena ruka

Po vratu gudalo klizi

Obavija prste žute

Opor miris duhana

A slobodna ruka

Čašicu čvrsto drži

I zvuk se čuje iz ormara

Vjetar prolazi

Kroz odijelo sa vjenčanja

Klarinet zrakom poskakuje crni

Mramorni udah laki

Ko zadnja kapljica svaka

Četiri jahača trube

Sve je već rečeno

U tvoje ime

Popit ćemo jednu

Konjakova pjesma (Tribute to Lorca)

Conoba.

Daleka i sama.

Koliba crna, premalo kuna,

masline u bisagama.

Ako i znam pute, nikad

neću izaći iz Conobe.

I u ravni i na vjetru,

koliba crna, crvena mjesečnica.

Djeva na me vreba onamo

sa šanka Conobe.

Jao, vijuga li cesta!

Jao, vrli moj konjačiću!

Jao, žena me čeka

Čim izađem iz Conobe!

Conoba.

Daleka i sama.

Koliko zapravo znamo?

Snivah san da sanjam.

Kad svanuo je dan,

Pitah se, koliko zapravo znam?

Koliko je postojano to što jesam?

Koliko je realno sve što me okružuje?

Da li smo prihvatili umotvorine ili stvarnost?

Svega mi na pamet u žaru sine

I ne znam koliko smo blizu il' daleko od istine.

Iskapanja na nalazištu “TKO SAM?“

Još uvijek čiste prašinu sa površine znanja.

Pa ipak, kao da podsvjesno znam što je zakopano

Duboko u mojoj predodžbi o sebi.

What do you do after Christmas?

What do you do after Christmas?

How do you play your life?

Every game's got the rules

And if you get back to blues,

Where the Christmas spirit has gone?

How will you act your life after

A day, month or a year?

Cause we remember like fishes

So many wishes.

Merry after the Christmas time.

What do you do when the Santa

Takes the summer vacation in Jamaica?

Is he maybe a faker

Or you an easy heart breaker?

Merry after the Christmas time.

Every morning when open up your eyes

Blow the ashes from the past of your soul.

Cause every day is like the jingle.

It brings the fire to your ingle.

Just listen to the bells of your heart.

Ne volim te kroz prizmu svijeta / I don’t love you through the prism of the world

Ljubav je toliko slijepa

Da samo dušu ti vidi

Sad

Kad iza nas put je dug

Mislim da linija neka

Kroz život me vodi

I s linijom tvojom

Tvori savršen krug

Spreman sam širiti dalje

Tu svijest

Tko smo mi

Lomiti svjetlost kroz prizmu svijeta

Raspršit u bezdan

Sve što smeta

Čistoj zraci ljubavi

Uz čaroliju cijelu

Što život je nudi

Ja ne vidim dalje

Od pogleda tvoga

Sretan što živim

U ovom grijehu

Posramljen od Boga

Ne volim te kroz prizmu svijeta

Ne voliš me kroz prizmu ti

U konfliktu vječnom

Ljubav se piše

Nedorečenoj priči

Ne traži se kraja

Što život na dlanu

U nama nudi

Nadu mi budi

Istočno od raja

...

Love is so blind

Sees nothing but soul

Now

With this faraway land behind us

I think that some line

Leads me through life

And with a line of yours

Perfect circle it forms

I'm ready to eradiate

This awareness

What are we

Refract light beaming the prism of the world

Release into the abyss

All that bothers

Pure beam of love

With this magic of the whole

Offered by life

I still don’t see nothing

But look in your eyes

Thrilled to live in this sin

Ashamed of God

I don’t love you through the prism of the world

and you don’t love me

In eternal conflict

Love is written

Story never told

End is not be found

When life on the palm

Offers what’s inside us

Hope awakens

East of paradise

U slobodi je ljepota

… u slobodi je ljepota. Ovo nije još jedna poezija. Ovo je tekst bez strofa i sklada. Ljudsku dušu je nagrizla erozija, al' nije na meni da o tom u pjesmama jadam. Opjevat' neću dalek, divan rodni kraj nit' velegrada ovog varljivi sjaj. Opjevat neću šume i doline kroz koje više ne zavija ni vuk ni vlak. Neću pjevat o hobotnici, što na tu ljepotu pustila svoj je krak. Zar ljudski um od ribe pamti kraće, pa opet želi ginut za one što preko usta im navlače hlače? Zar čovjek čovjeku mora biti vuk? Zar nije ugodnija radost djece i topova muk? Na ovom mjestu tražim prostor za ljubav , al taj mali razmak,      hm, primijetit' nitko neće iako baš svi traže put do sreće. Dok pišem ova slova više ništa nije isto. Ovaj običan tekst bez početka i kraja…

Moje sužanjstvo

Moje sužanjstvo

Moje su reakcije na percepciju svega što me okružuje.

Moje sužanjstvo

Vapi za osudom.

Moji sužnji stvarani su vjekovima.

Za oslobađanje je dano premalo vremena.

Moje sužanjstvo sumnja prema nepoznatom.

Moja duša vapi za spoznajom.

Moji sužnji su sve što je neizrečeno.

Jer sve što je rečeno,

Samo su sekvence signala istine.

Moji sužnji žive u nedostatku slobode,

A moja duša, ljubav i predanost životu,

Grane su na površini vječnog protoka vode.

by aprilfirst.deviantart.com

Savršen oblik

Moja ljubav su kiše.

Moji oblaci lutaju nebom

U potrazi za zemljom tvog srca.

Život ti nudi previše suša.

Zato pogledaj gore gdje za tebe kucam.

Svaki obris što vidiš

Moja je duša.

Kao proljetna kiša

Usnama padam po tebi.

Za tvoj savršen lik

Poprimam zimi savršen oblik,

Sasvim prije no što se

Na tebi stopim.

Kao oluja.

Kad sam nad tobom

Kroz mene prolazi struja.

Korito tvoje poplavu traži

Kako širi se oblak.

Vode me vode

I uzdah slobode!

U prolomu naših

Ostvarenih snova,

Ostavljam ti Sunce i kažem

Učinit ću sve…

Opet…

Iznova.