Među vlati kud bistra rijeka snova plovi,
Nogama bosim prkosi silnoj vodi.
Na svilenu površinu rastrla kose meke,
Pa prignu i Sunce na obzoru,
Da vidi čarolije sred rijeke.
Sklopi vjeđe slušajuć vodu,
Što brzace miluje plitke.
Ko djeteta mati obraze vruće,
Izmorena od planinske bitke.
Lice i voda postadu jedno.
I trnuše obrazi,
Umivajuć brige mlada života.
Na tren joj život opet posta igra.
U visokoj travi ne spazi tigra.
Fantom se prikra poput noći polako
Da glad zadovolji na plijenu lakom.
Frkaše, zubima škripuć sablasno.
Kandžama izvijenim nasrnu silno.
I zbunjena zvijer osta…
Jer djevojka bijaše sretna zbog nezvanog gosta.
I pružene prilike da joj muke skrati
Sred maglice rijeke i paprati.
U prašumi nesta zvuka
Kad rajskim progovori glasom:
“Kukolj svog sam sela
I tražit me nitko neće
Jer ne ispunih misiju svoju,
Tradicionalni recept sreće.
Ljubim dušom i srcem
Mladića iz druge kaste,
A s onim za kog me dadnu
Plod u meni ne raste.
Ako tijelo moje učinit može tebe sretna
Nek ti je zalogaj slasni
I slobodna duša moja sjetna.“
“Rastrgat te ne mogu.
Od kad vidjeh pogleda tvoga.“
Brkovi zvijeri zbore.
“Vidim ljubav u očima ljudskim
Prvi put otkad gledam zore.
Za bol i mržnju do sad samo sam znao.
Krali ste živote i zemlje moje,
Pa sam i ja od vas krao.
Pruga drugih ne vidjeh odavno
I čekam dan da i ja s vodom
krenem u more slano.“
Mahovinom prekrivena, obla stijena.
Ostadoše dvoje u tišini i samo jedna sjena.
Na svilenoj površini izmiješalo se krzno i kose meke.
Pa prignu i Mjesec na obzoru,
Da vidje čarolije sred rijeke.
