Veslale su

Veslale su nekad barke,

Neke plivat nisu znale,

Al' su zbog života teška,

Od kraja se sve molale.

Veslale su nekad barke,

I za bolje nisu znale.

Svit je bija želja pusta,

Ča se sniva s obale.

Zasjale bi priko sela,

Za fešte Gospe od Anđela.

Pivale bi već sa vrata

U travešama od zlata.

Uska kuća isprid bora,

Zagrljena sva od mora,

Krapanjsku divojku pamti,

Bez crnine i bez bora.

Uska kuća isprid bora,

Zagrljena sva od mora,

A na banku sidi mati

I sa dicon se cila zlati.

Perzeidi

Osjećaš li miris mora,

Vruće ove litnje noći?

Nema bave ispod bora,

Meni neće san na oči.

Svit je otiša sa rive,

Pod zidon svitli španjuleta,

Svetog Lovre suze nad gradon tiho lete,

A mojin srcen plove male barke sjete.

Osjećaš li miris kuće?

Ka da je bilo jučer.

Ka da je nešto vječno budno,

U kamenu našeg doma.

Nessun dorma (nitko ne spava)! Nessun dorma!

Samo jedna stvar me muči,

Jel ti vruće ili zima?

Prvi put se vako ćutin,

 Valjda vata me vrućina.

Svitli svitlo starog grada

I lučica usrid doma.

Ko sad more spavat?

Nessun dorma! Nessun dorma!

Nekad vrime će proletit,

Al ima nešto šta ne blidi,

Uvik će me sitit, na te Perzeidi.